• Podijeli na Twitter
• Podijeli na Facebook

Aleja kestenova lijepa sama po sebi, ali i po pogledu na donjogradske krovove, pravilan raspored ulica i – golubovi, mnogo golubova...

Upoznati Zagreb znači vidjeti ga i osjetiti, doživjeti ga okom i srcem. Prilog ili novo poglavlje u tome baš je ovo šetalište, u ljubavi prema Zagrebu onoliko važan korak koliko je u objektivnom sagledavanju važnih životnih događaja nužan prostorni i vremenski odmak. I spoznat ćete tako da ovdje niste samo prolaznici... Kad gledate oko sebe ili u daljinu, osobit je to ugođaj grada što se osjeća srcem i uz koji ste – a da to i niste htjeli – sada vezani.

Šetalište, uređeno sredinom XIX. stoljeća te nešto kasnije nazvano imenom biskupa Josipa Jurja Strossmayera, izgrađeno je dobrovoljnim prilozima građana.

Od vrućine zaštićeni drvoredom kestena, na klupi... možda i nećete znati da je u zgradi što je sredinom XIX. stoljeća postala Gradskom realnom gimnazijom, a potom i Ženskim licejom (gimnazijom) bila i kavana u koju su navraćali mnogi znameniti Zagrepčani. Među njima bio je i pjesnik i književnik Antun Gustav Matoš.

Vrijeme prolazi, ljudi i ulice se mijenjaju, a tamo gdje je prije bila kavana sada je Hrvatski hidrometeorološki i geofizički zavod. A Matoš je i sada ondje kao kip na klupi šetališta... I opet se, pjesnik i boem, na ovom mjestu romantike druži s nama, čuva naše tajne i uči nas da sve prolazi, samo ljepota ostaje...