U Zagrebu ćete osjetiti atmosferu velegrada, ali, na sreću njegovih stanovnika i gostiju, i neposrednost osobitih susreta. Od hotela do kazališta, Gornjim gradom ili uskim donjogradskim uličicama, kojima vječna utrka s vremenom nisu ništa oduzeli... sve je to moguće proći pješice i sve budi osobite emocije.
Ima nešto osobito u jesenjem šuštanju lišća dok prolazite Zrinjevcem, u odsjaju plinskih svjetiljaka Gornjega grada i pjesmi uličnih pjevača... ima nešto samo vaše u atmosferi zagrebačkih kavana u predvečerje, kada suton briše dnevne odsjaje, u treperenju svijeća zagrebačke Katedrale ili Kamenitih vrata...
I dok onaj užurbani, poslovni ritam igrom svjetlosti i sjena neprimjetno nestaje, drugi se budi pozivnicom na svevremenske ili moderne kazališne predstave i koncerte, u restorane ili pak klubove za mlade. Zagreb je poseban grad, nikad do kraja ispričana priča, kojoj i vi dodajete svoju čaroliju. Jednostavno, Zagreb ima dušu. A vi, vi imate Zagreb...
Ako gradovi imaju srce – a pouzdano imaju – onda je zagrebačko srce Trg bana Josipa Jelačića, jedan od simbola i prepoznatljivih zagrebačkih razglednica. Središnje mjesto grada cilj je i krajnja točka svih onih koji se – a da se ništa ne dogovaraju – ondje nalaze. Ako ste s nekim dogovorili susret, a niste rekli gdje, vi ste i bez riječi spominjali baš ovo mjesto... jer, na Trg bana Jelačića vode svi zagrebački putovi...
Ulični svirači, stručci cvijeća i radost slučajnih susreta dio su njegove svakodnevice. Tu se “ispod sata” dogovaraju susreti, započinju nove ljubavi ili se – “na kavici poslije placa” – govori o politici, nogometu i drugim “sudbinskim” temama... tu uvijek netko nekoga traži i dočekuje.
Cijelim trgom dominira kip hrvatskoga bana Josipa Jelačića na konju. I oboje su – i ban i spomenik – važan dio burne hrvatske povijesti. Kod fontane Manduševac legenda se isprepliće sa stvarnošću te za novčić priziva sreća. Uostalom, je li vas ikada iznevjerilo ono u što ste svim srcem vjerovali?
Poželite li ponekad odjenuti frak ili krinolinu i uz zvukove glazbe koju “čujete” u tišini otputovati u zamišljeni svijet umjetnosti i umjetnika? Zaplesati s njima i – barem na trenutak – učiniti da njihov svijet postane vaš, a vaš njihov? U samom središtu grada, na Zrinjevcu, jedno je od najromantičnijih zagrebačkih odredišta, zeleno i cvjetno zagrebačko šetalište i odredište ljubitelja umjetnosti. Ljepota će cvjetnih lijeha, vodoskoci te – uvijek važan, ali iz godine u godinu zbog klimatskih promjena sve zanimljiviji – meteorološki stup privući znatiželjnike, zaljubljene ili slučajne prolaznike.
Malo je gradova poput Zagreba u kojima se gradske ulice i parkovi tako prožimaju. Zrinjevac, koji je dobio ime po hrvatskom banu Nikoli Šubiću Zrinskom, prvi je u nizu osam zagrebačkih parkova. On je ujedno zbog umjetničkih galerija koje ga okružuju, Glazbenog paviljona i bista hrvatskih povijesnih ličnosti koje se u njemu nalaze možda najljepši zagrebački put u hrvatsku povijest. Ali otkrit ćete ondje i vrijedna djela svjetski priznatih umjetnika, uroniti u bogatu riznicu Arheološkog muzeja koja čuva i svjetske raritete i na čudesan način povijest suprotstavlja dnevnim gradskim ritualima.
U samom je središtu Zrinjevca Glazbeni paviljon na kojem su se od kraja XIX. stoljeća održavali i još se – po uzoru na to prošlo vrijeme – ljeti održavaju promenadni koncerti. Oživi tada Zrinjevac osobitim zvukovima, frakovima i krinolinama te, barem na trenutak, izbriše granice koje dijele stoljeća. Ne, Zrinjevac nije običan park, on priča priče prošlosti, ali – s rukom u ruci zaljubljenih, toliko puta ispričanim bajkama i dječjim smijehom – ispisuje i radost sadašnjosti. Doista, plešete li?!
Tko zna koliko ste puta njime prošli, a da niste zastali i koliko biste još puta mogli proći, a da ostanete prikraćeni za njegovu ljepotu i sadržaj?! Jer, Strossmayerov trg – kolikogod bile lijepe njegove fasade i kolikogod bio privlačan njegov park – više je od predaha i užitka u izvanjskoj ljepoti. On je prava umjetnička riznica, druga karika u dugom nizu parkova zagrebačkog središta, ali i još mnogo toga.
Dočekuju vas ovdje biste znamenitih hrvatskih književnika te spomenik biskupu Strossmayeru koji je izradio poznati hrvatski kipar Ivan Meštrović. Tu je palača Moderne galerije, hrvatskog nacionalnog muzeja likovnih umjetnosti XIX. i XX. stoljeća te na istoj adresi kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
U Strossmayerovoj galeriji, u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, mnogi su radovi poznatih umjetnika, najvećim dijelom talijanskih slikarskih škola, ali i remek-djela El Greca, Goye i još mnogih drugih slavnih umjetnika. Da grad ima umjetničke putokaze, baš ovdje bi pisalo: obavezno zastati...
Zgrada Glavnog kolodvora nijemi je svjedok mnogih sudbina, odlazaka i dolazaka. Jeste li ikada pomislili koliko je ljudi kroz nju prošlo od kraja XIX. stoljeća kada je izgrađena, koliko su sudbina promijenili vlakovi koji pored nje prolaze?!
Za mnoge je goste baš ona prvi susret s gradom, a spomenik kralju Tomislavu, prvom kralju srednjovjekovne Hrvatske, prepoznatljiva zagrebačka slika. S druge je strane ovaj trg omeđen Umjetničkim paviljonom. A između njih je park, mnogo cvijeća i klupa koja vas čeka.
Baš vas. Ali, ni tu nije kraj – na obližnjem Starčevićevom trgu, koji nosi ime hrvatskoga političara i književnika, ponovo cvijeće i park s vodoskokom te prekrasna zgrada legende i sinonima zagrebačkog hotelijerstva, znamenitog Hotela Esplanade.
U Botaničkom vrtu – s obnovljenim Vrtnim paviljonom – čak je deset tisuća biljaka iz cijelog svijeta, svaka lijepa i zanimljiva na svoj način. Jednim dijelom Botanički vrt uređen je u stilu engleskog parka, s krivudavim stazama i slobodnim skupinama drveća i grmlja, a u drugom pak dijelu vlada stroža forma pravilnih i simetričnih linija francuskog parka.
Botanički je vrt pravo učilište prirode, prilika da se u tišini čita knjiga ili jednostavno uživa u prirodi. A od Botaničkog vrta put, tamo preko ceste, vodi do Marulićevog trga, na kojem je i spomenik tom hrvatskom književniku. Tu je i vrhunsko djelo secesije, zgrada nekadašnje Nacionalne i sveučilišne knjižnice, a danas Državnog arhiva Hrvatske.
Na Rooseveltovom trgu možete sjesti i uživati u ljepoti zgrade nekadašnje gimnazije i prekrasnog parka ispred nje. Već zbog toga bit ćete bogatiji za još jednu lijepu zagrebačku sliku. Ali ako samo odškrinete svijet umjetničke riznice Muzejskoga prostora Mimara, ostat ćete zadivljeni njegovim vrijednostima i otputovati u daleke svjetove umjetnosti.
A tu su, pored vas i zbog vas… Kad započnete avanturu – uvijek zanimljivu, ali nikad posve dovršenu – otkrivanja blaga Muzejskog prostora Mimara, vi se upoznajete s jednom od najbogatijih umjetničkih zbirki u Europi. Tu je čak 3750 umjetnina iznimne umjetničke vrijednosti – od antičkih djela i predmeta staroegipatske primijenjene umjetnosti do skulptura i slika europskih umjetnika kroz stoljeća.
Izlošci Muzejskog prostora Mimara donacija su kolekcionara, slikara i restauratora Ante Topića Mimare. On je to blago neprocjenjive vrijednosti poklonio svojoj domovini i Zagrebu, a Zagreb svim poklonicima istinske umjetnosti...
I traje ona od tada do danas s neprekinutim nizom glumaca, pjevača i plesača… u nizu svevremenskih priča na pozornici i onih koje žive pored nje… Neobarokna zgrada HNK, središte i simbol Trga Republike Hrvatske, i ispred nje Zdenac života kipara Ivana Meštrovića prepoznatljiva su zagrebačka razglednica.
Kad ovuda samo prolazite, zastajete zagledani u prekrasne cvjetne lijehe ili pak uđete u ovaj neprikosnoveni hram umjetnosti riječi, pokreta i zvuka, vi jednom za svagda upijate i nosite sa sobom sliku trga koji Zagrepčani po tradiciji zovu Kazališnim.
Magija HNK čarolija je promjene svjetova i umjetničkom rukom ispisanih sudbina… ali ona se nastavlja i ispred nje, kod Zdenca života, u mladošću uvijek ispunjenoj zgradi Sveučilišta ispred koje je Meštrovićeva skulptura Povijest Hrvata, u obližnjoj Kazališnoj kavani...
Možda nikada nećete znati tko je i kako odškrinuo vrata u svjetove u koje ste ulazili na vrškovima prstiju, kao junaci tragedija ili pak svjedoci negdašnjih i sadašnjih političkih intriga i društvenih kronika. Jeste li to vi pronašli u sebi neke skrivene talente ili su pak zagrebačke pozornice probudile u vama glumce i putnike kroz vrijeme, običaje i ljudske slabosti?!
Kad grad upali svjetla i utihne njegova dnevna dinamika, pred vama je raskošan svijet zagrebačkih pozornica. Proslavljeni umjetnici riječi, zvuka ili pokreta klasičnim će ili pak modernim djelima privući brojne poklonike. Svaki teatar ima svoj repertoar, svi zajedno odaju bogatstvo zagrebačkog kazališnog života.
Komedije ili drame, opere ili mjuzikli, klasični ili moderni balet, suvremena scena ili pak razigrani svijet lutaka… izbor je velik, kao i magnet kazališne pozornice. Uzvišeno je to mjesto na kojem neki drugi svijet zamjenjuje vaš, a mnoge se ljudske priče pretaču u jednu, kazališnu...
Prvi put kao ulica spomenuta prije više od pet stoljeća, Ilica je rasla zajedno sa Zagrebom. Mnoge se tadašnje kavane, hoteli, trgovine i crkve spominju samo u kronikama, a neka nova znamenita mjesta u njih tek upisuju. Ilica je uvijek dinamična, u njoj postoje zajednička i samo vaša, vama osobita mjesta. Prva tražite u planu grada, a druga su upisana u srcu. Iz nje ćete znamenitom uspinjačom – koja vozeći uvijek gore-dolje i samo jednu stanicu – najbrže stići na Gornji grad.
I na kraju te jedinstvene vožnje baš ste pred kulom Lotrščak, izgrađenom još u XIII. stoljeću. Nju treba vidjeti, ali – kad biste i htjeli – ne biste mogli da je ne čujete. Naime, s nje top označava podne svakoga dana više od stoljeća... Nedjeljom Ilicom stižete i do zanimljivog sajma antikviteta koji otkriva dobro čuvane tajne škrinja i priča priču o ljudima i sudbinama.
Njihov djelić – dogodi li se ta kemija posebnih susreta – s vama ide dalje. A kad se vratite u iličku svakodnevicu, ponovo postajete dijelom ujutro poslovnog, a popodne opuštenog grada koji vam nudi mnoge izazove. Izlozi i restorani, kavane i slastičarnice, gradski simboli i ljudi, uvijek ljudi bez kojih Ilica ne bi bila ono što jest...
Prošetati gradom znači uroniti u svijet njegovih izloga i trgovina koje nude mnogo prepoznatljivog i našeg, ponudu koja ima domovinu, ali ne priznaje granice. Želite li kupiti kravatu ili penkalu, kojima je Hrvatska postojbina, rukotvorine, umjetničku sliku ili vas pak na grad najbolje podsjeća neki umjetnički predmet od stakla, sve to i još mnogo više naći ćete u Zagrebu.
Njegove luksuzno uređene prodavaonice i galerije, raskošni trgovački centri ili pak mali butici u kojima kvalitetna domaća i svjetska imena bliješte u izlozima i natpisima, sigurno će vas privući.
Za što god se odlučili, bit će to vaš najdraži suvenir, predmet koji će vas uvijek podsjećati na grad koji je – čak ako toga u prvi mah niste bili svjesni, osvojio vaše srce i obogatio svakodnevicu. Gdje god pošli, nosit ćete sa sobom slike Zagreba, ali i predmete, za druge vrijedne zbog onoga što jesu, a za vas i zbog onoga odakle su...
Kad idu u kupovinu ili pak žele postati dijelom popodnevnog ritma grada, Zagrepčani gotovo instinktivno dolaze u samo središte, na Trg bana Josipa Jelačića, u Ilicu, na Cvjetni trg, u ulice Gajevu ili Bogovićevu i tu – bez žurbe i automobila – posjećuju draga mjesta i pronalaze drage ljude. I tko bi znao zašto baš ondje,
što je to presudilo da svatko u svom dijelu pješačke zone u nizu kavana pronađe najdraže mjesto, na kojem će – po navici – popiti piće, susresti prijatelje ili jednostavno promatrati gotovo nikad presahlu rijeku ljudi... Ti su svakodnevni rituali dio zagrebačkog šarma, koji tako brzo otkrivaju, a potom i prihvaćaju gosti ovoga grada.
Od kazališta do hotela, do važnih institucija i samo vama dragih mjesta dijeli vas tek poneki korak, ali i vežu mnoge slike koje se pamte, ostaju u sjećanju kao dio atmosfere ovoga grada, koji je možda do ovog trenutka za vas još bio apstraktan pojam. Odsad pak, korak po korak, i vi ste njime opčinjeni...
Trg Petra Preradovića – za one koji čitaju planove grada ili natpisne ploče, za poznavatelje Zagreba jednostavno Cvjetni trg – mjesto je gdje se ispija popodnevna kava, predahne u toku ili poslije kupovine, gdje se i do kasno u noć kupuje cvijeće ili pak upijaju njegovi mirisi i boje. Kafić do kafića, šareni suncobrani, stručci cvijeća i pjesma uličnih svirača... Cvjetni trg nikad nije prazan, na njemu nikad niste sami.
Uostalom, tu je – i to već više od stoljeća – i kip Petra Preradovića, preporodnog pjesnika iz XIX. stoljeća i dobrog poznavatelja ljudske duše, čijim bi uvijek aktualnim stihovima, unatoč proteklom vremenu, povjerljiva ćaskanja uz kavu, odlasci i dolasci... tu, na Cvjetnom trgu, bili itekakav argument. Ljudskom srcu uvijek nešto treba – reći će pjesnik – zadovoljno nikad posve nije...
Želite li subotom proći nezamijećeni, izbjegavajte Cvjetni trg! Želite li pak nekoga sresti, ovo je vaš obvezni smjer – put do susreta, ali i ushićenja gradom koji ovdje ima druge boje, mirise i okuse... To je jedan od trgova na kojima se o zagrebačkom šarmu i duši ne priča, nego ih se ondje potvrđuje, bez riječi i uvjeravanja, najjačim argumentom – njima samima.
Za drugim su pak stolom one, sa stručkom cvijeća i zaustavljene na trenutak u povjerljivim razgovorima… i sve će tada biti rečeno o knjizi, filmu, modi… i tko zna kojim još temama što nemaju granica niti ikada mogu biti dovršene, a tako su dobar predah od dinamične i sve zahtjevnije svakodnevice...
Ili su tu pak samotnjaci što će, uz kavu, društvo potražiti u novinama, čiji su starinski držači i svjetiljke simbol romantičnih zagrebačkih sastajališta. Za stolom, u kavani, uz cappuccino i kolačić, svakoga dana i u svako doba prolaze tu različita lica i sudbine, ali traju točno određeni rituali...
Neke će druge kavane privući ljude nove generacije, dovoljne samima sebi… uostalom, tko da poželi – pitali su se tada – bolje društvo od računala i magnetičnog svijeta interneta?! I bilo je tako sve do nekog osobitog susreta i razmjene e-mail adresa, zbog kojih će se, za početak, usklađivati vrijeme dolaska… Ali tu već počinje priča o nekim drugim zagrebačkim kavanama...
Odlazak na tržnicu Dolac za mnoge je Zagrepčane, ali i goste grada, poseban ritual. Svakoga dana, a osobito subotom, ondje se, i bez prethodnog dogovora, nalaze poznanici i prijatelji, zamjenjujući poslovne, političke i druge razgovore onima mnogo primjerenijima za vikend: o najboljoj kupnji, provjerenom receptu koji će obogatiti nedjeljni ručak, dobrom restoranu ili izletu...
Tu se zaboravljaju titule i doktorati, diplomatske službe i međunarodne karijere, ozbiljna se poslovna odijela zamjenjuju casual odjećom i sve, baš sve je podređeno jednom – kupiti svježu jadransku ribu, mirisno voće i povrće, kvalitetan svježi sir i mirisni stručak cvijeća...
Jesmo li što zaboravili? Naravno, sastavni je dio rituala popiti kavu kod spomenika zagrebačkog potepuha Petrice Kerempuha, sresti one koje odavno nismo vidjeli i osjetiti, još jednom i više nego drugdje, kako diše i živi Zagreb.
Tek nekoliko koraka daleko od središnjega gradskog trga sva njegova dinamika i užurbanost nestaju. Želite li osjetiti opušteno lice Zagreba, najbolje je doći u Tkalčićevu ulicu – ulicu kavana i restorana, poznato okupljalište Zagrepčana i njihovih gostiju. Vrijeme je ovdje zaustavljeno, žurba nedaleke svakodnevice pretače se u opuštenost i stari duh grada, koji u ambijentu starinskih kuća živi svoj drugi život.
Ondje gdje je nekada tekao potok Medveščak, život ispisivao mnoge priče i određivao sudbine, danas teče ulica koja svjedoči o drukčijem, smirenijem životu velegrada. Ugođaj je to starinskih kućica, šarenih suncobrana, cvijeća i opuštenosti. U društvu spisateljice Marije Jurić Zagorke, kroničarke Zagreba, u povjerljivom razgovoru uz kavu, u popularnoj se Tkalči osjeća atmosfera bez koje nećete spoznati pravu dušu grada i njegovih stanovnika.
I kad njome teče svakodnevica ili kad oživi starim običajima i zanatima, Tkalčićeva je u dugom nizu restorana, kafića, galerija i malih dućana uvijek ulica prošlosti i nostalgije za vremenom koje bi možda i nepovratno prošlo da nije ondje, za nas i zbog nas, zaustavljeno...
to move. Press 
(Enter key) to chat.
Hrvatski
English
Deutsch
Spanish
French
Italian
Russian
Korean
Japanese
Chinese
