Okus Zagreba

Ono što smatramo „zagrebačkom kuhinjom“, kao i svi lokalni običaji vezani uz jelo i pilo, neponovljiva su mješavina različitih elemenata, baš kao zagrebačka povijest, pa i mentalitet. Umjesto potrage za jedinstveno izvornim, najbolje je prepustiti se bogatstvu zagrebačkog kulinarskog mozaika, jer se upravo tu otkriva njegova autentičnost.
U jedno sumnje nema - Zagrepčani su istinski sladokusci. I imaju sreću što im je geografski položaj u tom smislu naklonjen. Zagreb je okružen pitomim zelenim krajevima koji ga stoljećima hrane i tijekom cijele godine snabdijevaju izvrsnim prirodnim namirnicama, od voća i povrća, sira, mesa pa do odličnog vina. Najpoznatiji specijaliteti porijeklo zapravo vuku iz ruralne okolice. Zagrebački tanjuri pravi su odraz sklada između sela i grada. Istodobno, grad je samo par sati vožnje udaljen od jadranske obale i njezine raskošne ponude morskih plodova. Lokalne delicije iz svih krajeva Hrvatske svakodnevno pristižu u glavni grad i čine ga i prvim gastronomskim izlogom Hrvatske.Povijesna sudbina i položaj na sjecištu interesa velikih carstava zaslužni su za današnji izgled zagrebačkih jelovnika. U zagrebačkoj kuhinji miješaju se austrijski, mađarski, češki, mediteranski (najviše talijanski), francuski, balkanski i turski utjecaji. Dugo razdoblje prevedeno u golemoj Habsburškoj Monarhiji ipak je najviše oblikovalo lokalnu tradiciju i ponudu koju ćete zateći na tipičnom objedu zagrebačke obitelji.

Zagrebačka građanska kuhinja izvrsno se ocrtava u sačuvanim kuharicama iz 19. stoljeća, u doba kad je osviještena građanska klasa ugodno živjela i u svemu se ugledala u svoj veliki uzor - Beč. Ipak, unatoč velikim sličnostima s drugim srednjoeuropskim velegradima, zagrebačku gastronomiju i stil života posebnom čini mediteranski štih. Kolektivna navika dugog ispijanja kave u društvu na osunčanim terasama donjogradskih kafića najbolji je primjer daška južnjačke ležernosti pred kojom je Zagreb lako pokleknuo. Pojednostavljeno, zagrebačku formulu možemo zamisliti kao zbroj slavenske duše, germanske preciznosti i mediteranske komocije. Putnici znaju da su tržnice najbolja polazna točka za upoznavanje nekog mjesta, a u Zagrebu su one sastavni dio kulture življenja. Odlazak na plac mnogima je neizostavan obiteljski ritual. Posjetite središnju gradsku tržnicu Dolac, takozvani „trbuh Zagreba“, subotom ujutro i oduševit će vas boje i mirisi, ali prije svega živost i pozitivna atmosfera. Zagrepčani vole pripremati jela za svoje bližnje i okupljati se oko stola. Blagdanske i obiteljske svetkovine počinju i završavaju za tanjurom, bilo u kućnom okruženju, u restoranima ili na popularnim roštiljima u prirodi. Kućna radinost u kuhinji nije samo nasljeđe koje su ostavile bake nego način života, od nedjeljnog kolača do izrade zimnice.

Rijetki su oni koji u široj obitelji nemaju vlastitog majstora za kobasice, džemove, rakije i likere, ukiseljeno povrće, najčešći inventar gradskih špajzi. Pri procjeni kvalitete nekog jela ili namirnice često ćete čuti poštapalicu „domaće je domaće“. U toj je jednostavnoj krilatici savršeno sažeta kulinarska filozofija Zagrepčana i poštovanje koje gaje prema lokalnoj tradiciji. Osjetit ćete to i na festivalima, sajmovima, svečanostima i sličnim događanjima posvećenima hrani i piću, kojima zagrebački društveni kalendar obiluje. Iako se može reći da su Zagrepčani za stolom prilično konzervativni, odnosno katkad nepopustljivo vjerni tradiciji i navikama, moderna vremena polako nam šire obzore, donose novitete i svjetske trendove. Sudar starog i novog svakodnevno mijenja ovdašnju gastronomsku scenu i čini je uzbudljivom. Najočitije je to u ponudi globalno sveprisutne brze hrane i otvaranju etničkih restorana, ali i u pojačanom interesu za vinsku kulturu, kreativne bistroe, organske namirnice i autorsku kuhinju. Zagreb je trenutačno vrlo zanimljivo odredište za radoznala gurmana i hedonista željna novih okusa. Hrvatska poslovica kaže da ljubav ide kroz želudac, a najbolji je način da upoznate Zagreb i zavolite ga sjesti za stol i podijeliti obrok sa Zagrepčanima.