Veselim se Zagrebu kao odredištu gdje se uvijek dobro osjećam i čini se kako je predugo prošlo od zadnjeg puta, iako se radi o nešto više od godinu dana.
Izvor: www.muzika.hr
Kompleks samostanske crkve s istoimenim samostanom smješten je na sjeverozapadnoj strani kaptolskog trga, na prostoru gdje se trg sužava u ulicu koja vodi dalje na sjever. Crkva monumentalnih dimenzija izgrađena je u 13. stoljeću, no moguće je da su franjevci već prije na tom mjestu imali svoju rezidenciju. Gotička struktura unutrašnjosti jednobrodne dvoranske crkve velikih dimenzija, dugoga kora te izduženoga svetišta nije se znatnije mijenjala i u prostornom se smislu smatra jednom od najzrelijih franjevačkiih sakralnih građevina srednoeuropskoga kruga. Nadsvođena je križno-rebrastim svodom.
Kapela sv. Franje ukrašena je oslikanim kartušama s prikazima iz života sveca te plastično izraženim biljnim motivima i anđelima. Ranobarokni ciklus štukodekoracije s primjesama manirizma nastao je oko 1683. Crkva i samostan temeljito su obnoveljni nakon potresa 1880., kada se nastojao postići izvorni gotički karakter građevine. Tada je crkva dobila i nova visoki zvonik zaključen šiljastim krovom. Za vrijeme obnove, s kaptolske strane crkve uređena je otvorena kapela Raspetoga Isusa.
S južne strane samostana, između Kaptola i Opatovine započela je 1936. godine gradnja tzv. Franjevačke dvorane, danas kazališta Komedija. U crkvi, na glavnom neogotičkom oltaru nalazila se slika Sv. Franjo, rad slikara Celestina Medovića. Apsidalni vitraji s motivima nadahnutima Cvjetićima sv. Franje, djelo su slikara Ive Dulčića iz 1960.