Dođite vidjeti zatvorenih očiju

Možemo li vidjeti zatvorenih očiju? Naravno da možemo! Ako ne vjerujete, svakako otiđite u zagrebačku Laubu – Kuću za ljude i umjetnost, gdje će vas instalacija “Seeing with Eyes Closed” u to uvjeriti, no imate vremena samo do 13. ožujka jer tada ovo umjetničko djelo seli u svijet.

Kada se spoje znanost i umjetnost, dobivamo instalaciju “Seeing with Eyes Closed” – umjetničko djelo Ivane Franke koje će do 13. ožujka biti glavni adut nestalnog postava zagrebačke Laube – Kuće za ljude i umjetnost. Lauba je noviji zagrebački muzejski prostor, od milja prozvan “kućom”, a ne muzejom, koja je svojim nestalnim postavom prilično zaintrigirala ljubitelje suvremene umjetnosti. S istim žarom sredinom veljače predstavljena je instalacija “Seeing with Eyes Closed” zagrebačke umjetnice Ivane Franke, a čini dio njene izložbe “Waking Background” koja se također može pogledati do navedenog datuma. Izložba “Waking Background” bavi se pitanjem stvarnosti i konstrukcije stvarnosti, odnosno razlikom između imaginacije i viđenja te granicom i preklapanjima između halucinacije, iluzije i stvarnog.

Instalacija “Seeing with Eyes Closed” problematizira vizualno iskustvo slika koje nastaju u našoj glavi zbog izloženosti treperavim LED svjetlima zatvorenih očiju. U instalaciju se ulazi pojedinačno, a posjetitelj sjeda ispred instalacije i zatvori oči, izložen bljeskanju svjetla koje proizvodi kvazi-halucinantne vizualne doživljaje protoka slika iza zatvorenih očiju. Kako nastale slike nemaju uporište u izvanjskoj stvarnosti, njih se doživljava kao halucinacije. Svaka osoba “vidi” drugačije slike i svatko različito opisuje percipiran prostor koji je u stalnoj mijeni, nastao iza zatvorenih očiju. Dijalog o sadržaju tih privida proširuje granice subjektivnih doživljaja vanjskog svijeta te je istovremeno i izazov znanstvenicima koji se bave preciznim mjerenjem trajanja svjesnih fenomena. Uz nepredvidljivost reagiranja našeg mozga na svjetlosne podražaje, sudjelovanjem u umjetničkoj instalaciji postavlja se pitanje o subjektivnosti i autorstvu. Konačan “rad” događa se neovisno o objektivnom vanjskom svijetu, on se zbiva u našem tijelu i ovisan je o iskustvu te o granici vanjskog i intimnog prostora.

Instalacija Seeing with Eyes Closed” realizirana je u sklopu istoimenog interdisciplinarnog projekta nastalog u suradnji s njemačkom neuroznanstvenicom Idom Momennejad i The Association of Neuroesthetics u Berlinu. Do suradnje nije došlo slučajno, jer osim što autorica Ivana Franke živi u Berlinu, njeni su radovi i ranije propitivali znanstvenu stranu umjetnosti. Nakon diplome na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti radila je na više studijskih programa u Institutu za istraživanje prostora (Institut für Raumexperimente) u Berlinu, Centru za suvremenu umjetnost u Kitakyushu (CCA) te Centru za suvremenu umjetnost PS1 u New Yorku. Predstavljala je Hrvatsku na 52. Bijenalu u Veneciji 2007. samostalnom izložbom “Latency” te na 9. Bijenalu arhitekture u Veneciji 2004. godine. Realizirala je brojne projekte u suradnji s arhitektima te imala niz drugih samostalnih izložbi diljem Europe.

Spomenimo i to da je instalacija “Seeing with Eyes Closed” prvi put izložena tijekom simpozija održanog u Zbirci Peggy Guggenheim u Veneciji 2011., a nakon Laube seli se u Deutsche Guggenheim u Berlinu.