Duh staroga Zagreba

S nizom restorana, kafića i butika koji nastavljaju tradiciju zagrebačkih obrtnika i trgovaca Tkalčićeva ulica odražava duh staroga Zagreba, pa nije čudno da se u njoj tijekom čitave godine susreću i brojni turisti.

Živopisna Tkalčićeva ulica u najužem središtu grada i danas oslikava duh staroga Zagreba. Uzduž čitave ulice nižu se brojni restorani, kafići i butici, koji nastavljaju tradiciju zagrebačkih obrtnika i trgovaca, a brojna događanja na otvorenom organizirana tijekom velikog dijela godine ulici daju posebnu živost i privlače mnoge turiste.

Nekada se Tkalčićeva ulica nazivala Potok, koji je postojao prije izgradnje ulice te u srednjem vijeku protjecao dolinom omeđenom najstarijim utvrđenim zagrebačkim naseljima Gradecom i Kaptolom. Radi iskorištavanja vode na tom su potoku podizani mlinovi, koji su do druge polovice XIX. stoljeća osiguravali potrebe za brašnom cijelog Zagreba. U XVIII. stoljeću u potočnoj dolini potaknuta je i izgradnja manufaktura sukna, sapuna, papira, likera i kamenine, a 1864. godine izgrađena je tvornica kože koja je prerasla u najveći industrijski pogon ondašnjeg Zagreba. Kasnije je zbog zagađenja potoka on nadsvođen i preusmjeren u dolinu Ribnjaka, a potom i do rijeke Save, što je učinjeno 1898. godine u sklopu najvećeg komunalnog projekta za ono vrijeme – izgradnje kanalizacije grada. Od tada se ulica naziva Potok, a 1913. godine dobiva naziv Tkalčićeva ulica po velikom povjesničaru Ivanu Krstitelju Tkalčiću koji se posvetio proučavanju povijesti Zagrebačke biskupije i grada Zagreba.

Danas je Tkalčićeva jedna od najatraktivnijih ulica Zagreba, gdje se živost osjeća ispred kafića i restorana do kasnih noćnih sati uzduž čitave ulice, koja je u pješačkoj zoni. U ulici djeluje i Društvo naivnih likovnih umjetnika Hrvatske, dok njezinim središtem dominira kip velike književnice i prve hrvatske novinarke Marije Jurić-Zagorke.