Izložba Guercino – svjetlo baroka

U Muzeju za umjetnost i obrt od 29. listopada do 31. siječnja 2015. godine bit će otvorena izložba “Guercino – svjetlo baroka”, na kojoj će se moći razgledati tridesetak djela jednog od najvećih talijanskih majstora baroknog slikarstva Giovannija Francesca Barbierija.

U Muzeju za umjetnost i obrt 29. listopada otvara se izložba “Guercino – svjetlo baroka”. Giovanni Francesco Barbieri, zvan Guercino, bio je jedan od najvećih talijanskih baroknih slikara, čijih će tridesetak majstorskih djela u Muzeju za umjetnost i obrt biti izloženo do konca siječnja 2015. godine. Radi se o oltarnim palama i freskama prenesenim na platno, koje su izvorno nastale za crkve i palače u Centu, Guercinovom rodnom gradu, smještenom između Bologne i Ferrare.

Izložba se organizira u suradnji s Gradskom pinakotekom iz Centa, Talijanskim institutom za kulturu i Veleposlanstvom Italije u Zagrebu, uz čiju je podršku kao poseban dar Italije u povodu ulaska Hrvatske u Europsku uniju u Muzeju za umjetnost i obrt lani organizirana izložba Caravaggiove slike “Večera u Emausu”, posuđene iz Pinakoteke di Brera u Milanu.

Giovanni Francesco Barbieri (1591.–1666.) većinu života proveo je u rodnom Centu, gdje je već sa šesnaest godina počeo raditi u radionici Benedetta Gennarija, slikara Bolonjske škole, i danas se tamo nalazi najveći dio njegovih djela. Zbog svoje mane rano je stekao nadimak Guercino – “razroki”, po kojem je bio poznat u umjetničkim krugovima, jednako kao i po brzini stvaranja djela, pa njegov opus čini čak 106 velikih crkvenih oltara i 144 slike. Kasnije je preselio u Bolognu, gdje ga zamjećuje slavni talijanski slikar Ludovico Carracci. U toj fazi stvaralaštva nastaju neke od njegovih najčuvenijih djela, a dvije vrlo plodonosne godine proveo je u Rimu, radeći freske u vili Ludovisi, strop u crkvi San Crisogno, portret pape Grgura XV. te svoje remek-djelo “Oltar sv. Petronile”, koji se danas nalazi u Kapitolskim muzejima u Rimu. Nakon smrti pape vraća se u rodni Cento, kad radi freske u katedrali u Piacenzi, a nakon smrti Guida Renija, još jednog velikana bolonjske slikarske škole, svoju radionicu seli u Bolognu i postaje glavni gradski slikar. Tamo slika i podučava sve do smrti 1666. godine, tako da se njegova djela danas čuvaju i u bolonjskoj Pinakoteci.