Izrada licitara na popisu Unescoa

Sredinom studenoga na Unescov Reprezentativan popis nematerijalne baštine čovječanstva, na koji je sad upisano devet hrvatskih kulturnih dobara, uvršteno je umijeće izrade licitara, tradicionalno vezano uz područje Zagreba i njegove okolice.

Na popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva Unesco je nedavno uvrstio i umijeće izrade licitara u Hrvatskoj. Licitar je šareno ukrašen kolač od slatkoga tijesta, tradicionalno vezan uz krajeve središnje Hrvatske. Proizvodi se u raznim veličinama, najčešće u obliku srca, potkove, vjenčića i konjića, i uvijek je žarko crvene boje. U XVIII. i XIX. stoljeću licitari su u Zagrebu bili ugledni obrtnici, a njihovi proizvodi vrlo cijenjeni.

Tajna njegove izrade brižno se njegovala unutar obitelji obrtnika medičara. Oni su tijesto za licitare oblikovali u drvenim kalupima, a potom pekli, bojali voćnim bojama (crvena, žuta, zelena i bijela) te ukrašavali šećernom smjesom, ogledalcima itd. Licitar u obliku srca nekad su mladići poklanjali djevojkama, iskazujući im na taj način svoju ljubav. Zahvaljujući umijeću izrade i načinu oslikavanja, koji su se prenosili kroz mnoge generacije, licitar je postao jedan od nacionalnih simbola i danas je originalni tradicijski suvenir Zagreba. On se gostima najčešće poklanja za dobrodošlicu.

Inače, na Unescovom Reprezentativnom popisu nematerijalne baštine čovječanstva danas je upisano devet hrvatskih dobara. To su čipkarstvo u Hrvatskoj (Pag, Hvar, Lepoglava), festa sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja, godišnji proljetni ophod kraljice (ljelje) iz Gorjana, procesija “Za križen” na otoku Hvaru, godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastva te umijeće izrade licitara, koje je zajedno sa Sinjskom alkom nedavno pridruženo popisu hrvatskih nematerijalnih dobara. Uz ta dva nova hrvatska nematerijalna kulturna dobra, Unescov Međunarodni odbor, koji je o tome donio odluku sredinom studenoga na sjednici u Nairobiju, uvrstio je ojkanje (način pjevanja Zagore i dijela Dalmacije) na popis ugroženih nematerijalnih kulturnih dobara.