Najkraća žičana željeznica u svijetu

Duga samo 66 metara, zagrebačka uspinjača najkraća je žičana željeznica u svijetu, kojom se od 1890. godine Zagrepčani prevoze između Donjeg i Gornjeg grada, a danas je zakonom zaštićeni spomenik kulture i jedna od zanimljivijih atrakcija za brojne turiste.

U nizu atrakcija koje oduševljavaju turiste svakako značajno mjesto zauzima zagrebačka uspinjača. Tom najkraćom žičanom željeznicom u svijetu, dugom samo 66 metara, već dulje od jednog stoljeća Zagrepčani se prevoze između Donjeg i Gornjeg grada. Otvorena je 1890. godine, do 1934. kretala se na parni pogon, a do danas je zadržala prijašnji izgled i građevnu konstrukciju, tako da je zakonom zaštićena kao spomenik kulture. Donja stanica nalazi se u Tomićevoj ulici koja izlazi na Ilicu – najdužu zagrebačku ulicu, dok je na gornjoj strani smještena podno kule Lotrščak na gornjogradskom Strossmayerovom šetalištu.
Za uvođenje zagrebačke uspinjače zaslužan je osječki poduzetnik D. W. Klein, koji je svojevremeno zaključio da bi se, po uzoru na Budimpeštu, Zürich i druge europske gradove, ona mogla podići i u Zagrebu. Zbog toga je svaki dan pod stubama u Bregovitoj ulici, a danas Tomićevoj, mjerio frekventnost pješačkog prometa jednostavnim brojanjem prolaznika te došao do zaključka da je dovoljno gust i da bi se na mjestu javnog stubišta mogla podići uspinjača. Već 1888. godine podnio je Gradskom poglavarstvu zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, odmah je dobio i već sljedeće godine započeo gradnju uspinjače. No, ona se baš nije odvijala željenim tijekom, a i prvu pokusnu vožnju pratili su problemi, tako da je službeno puštena u promet 8. listopada 1890. godine. Određene teškoće pratile su uspinjaču i sljedećih godina, ponekad je dolazilo i do zastoja, pa su je povremeno čak morali gurnuti putnici kako bi se uopće pokrenula.
Uspinjača se sastoji od dva vagona, svaki sa 16 sjedećih i 12 stajaćih mjesta, najveća dopuštena brzina joj je 1,5 m/s, a vožnja traje 55 sekundi. Od 1929. godine njome upravlja Zagrebački električni tramvaj. Zbog dotrajalosti 1973. godine je u cijelosti obnovljena pod nadzorom kustosa i naredne godine puštena u promet.