Staklo, moje drugo tijelo

Najnovija izložba u Muzeju za umjetnost i obrt “Staklo, moje drugo tijelo” predstavlja domaću autoricu Gordanu Drinković koja predmete od stakla kreira svojim dahom, maštom i umijećem.

Ljubitelji stakla i načina na koji se on pretvara u atraktivne predmete na svoje će doći tijekom cijelog ožujka do kada u Muzeju za umjetnost i obrt traje izložba “Staklo, moje drugo tijelo”.

Riječ je o izložbi domaće umjetnice Gordane Drinković koja radovima u staklu uvelike predstavlja upravo sebe jer svojim dahom, razmišljanjima, maštom i umijećem kreira predmete koji prema svijetu komuniciraju baš kao što žena kao senzualno, erotično, ponekad i razuzdano biće komunicira s okolinom. Upravo na to i aludira naziv izložbe jer svi predmeti u staklu koje radi i koje izlaže odraz su upravo njenog bića i tijela u odnosu na vanjski svijet.

Predmeti su podijeljeni u pet cjelina – “Čaše”, “Staklo, moje drugo tijelo”, “Stol blagostanja”, “Stakleni gradovi” te “Op Art – Made in Croatia”.

U cjelini “Čaše” posjetiteljima se predstavlja staklenim čašama koje osim uporabne vrijednosti nose i notu zasebnosti, što je vidljivo i iz njihovih naziva, primjerice “Dodir”, “Greške”, “Salsa”, male čašice za aperitive “Miljenice”... Prikazan je i dio kolekcije čaša za vino od kojih su dvije nazvane prema Bradu i Angelini, a izrađene su kao dar za njihovo vjenčanje.

O kakvoj je ekskluzivnoj umjetnici riječ govori činjenica da u njenim čašama privatno uživaju i neke slavne osobe. Primjerice, u dizajnerskoj kolekciji “Tango” izrađenoj od crnog stakla uživa poznati britanski umjetnički par Gilbert i George.

Cjelina “Staklo, moje drugo tijelo” predstavlja različite predmete, čaše, vaze, posude i zdjele u koje je utkano lice umjetnice, dok predmeti iz cjeline “Stol blagostanja” prikazuju samo jednu temu vezanu uz eksperimentiranje u njihovoj proizvodnji.
“Stakleni gradovi” su pak kolekcije svijećnjaka koji oblikom podsjećaju na arhitekturu raznih zamišljenih gradova.

Pun naziv posljednje cjeline “Op Art – Made in Croatia” znači zapravo – opasan proizvod apstinencije od stvaranja u staklu, a riječ je o procesu stvaranja koje traje još od 1991. godine i govori o zamršenoj situaciji u Hrvatskoj zbog nepostojane proizvodnje i nemogućnosti stvaranja u staklu.