Zagrebačka uspinjača druga najbolja u Europi

Prema ocjeni posjetitelja portala neprofitne organizacije za promicanje kulture i turizma European Best Destinations, zagrebačka uspinjača proglašena je drugom najboljom žičarom u Europi.

Prema rezultatima istraživanja koje je putem svog portala i društvenih mreža provela neprofitna organizacija za promicanje kulture i turizma European Best Destinations, zagrebačka uspinjača proglašena je drugom najboljom žičarom u Europi. To potvrđuje da je, nakon izbora Zagreba za drugu najbolju destinaciju u Europi, i najkraća uspinjača na svijetu osvojila simpatije posjetitelja Zagreba, koji su je rangirali na visoko drugo mjesto iza Bica žičare u Lisabonu, a ispred ostalih žičara u Portugalu te u Francuskoj, Mađarskoj i Švicarskoj.

Zagrebačka uspinjača među glavnim je gradskim atrakcijama i ne samo da oduševljava turiste nego predstavlja i zaštitni znak Zagreba. Tom najkraćom žičanom željeznicom na svijetu, dugom samo 66 metara, već dulje od jednog stoljeća Zagrepčani se prevoze između Donjeg i Gornjeg grada. Otvorena je 1890. godine, do 1934. kretala se na parni pogon, a do danas je zadržala prvotni izgled i građevnu konstrukciju, tako da je zakonom zaštićena kao spomenik kulture. Donja stanica nalazi se u Tomićevoj ulici koja izlazi na Ilicu – najdužu zagrebačku ulicu, dok je gornja podno kule Lotrščak na gornjogradskom Strossmayerovom šetalištu.

Za uvođenje zagrebačke uspinjače zaslužan je osječki poduzetnik D. W. Klein, koji je svojevremeno zaključio da bi se, po uzoru na Budimpeštu, Zürich i druge europske gradove, ona mogla podići i u Zagrebu. Zbog toga je svaki dan pod stubama u Bregovitoj ulici, a danas Tomićevoj, mjerio frekventnost pješačkog prometa jednostavnim brojanjem prolaznika te došao do zaključka da je dovoljno gust i da bi se na mjestu javnog stubišta mogla podići uspinjača. Već 1888. godine podnio je Gradskom poglavarstvu zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, odmah ju je dobio i već sljedeće godine započeo gradnju uspinjače. No, ona se baš nije odvijala željenim tijekom, a i prvu pokusnu vožnju pratili su problemi, tako da je službeno puštena u promet 8. listopada 1890. godine. Određene teškoće pratile su uspinjaču i sljedećih godina, ponekad je dolazilo i do zastoja, pa su je povremeno čak morali gurnuti putnici kako bi se uopće pokrenula.

Uspinjača se sastoji od dva vagona, svaki sa 16 sjedećih i 12 stajaćih mjesta, najveća dopuštena brzina joj je 1,5 m/s, a vožnja traje 55 sekundi. Vagoni u prosjeku godišnje prijeđu oko četiri tisuće kilometara i prevezu oko 675.000 putnika, a tijekom više od jednog stoljeća vožnje nije bilo ni jedne nesreće, pa osim što nosi naslov najstarijeg javnog prijevoznog sredstva u Zagrebu, uz zagrebačku uspinjaču se vezuje i epitet najsigurnije vožnje.
Zagrebačkom uspinjačom od 1929. godine upravlja Zagrebački električni tramvaj.